Postoji trenutak koji poznaje svatko tko je izgubio psa: vratiš se kući, ključ se okrene u bravi i na pola sekunde čekaš kliktanje noktiju po podu. Onda se sjetiš. Hodnik nikada nije bio tako tih.
Ovaj tekst ne dijeli savjete svisoka. Okuplja ono što ljudi koji tuguju iznova opisuju kao pomoć i ono što bi voljeli da su ranije pročitali u prvim tjednima. Više od toga tekst ne može, a manje ne bi trebao ni pokušati.
Zašto ta tuga seže tako duboko
Pas je uz tebe u svemu. Poznaje tvoja loša jutra, bolesti, prekide i selidbe. Gledao te više sati dnevno od većine ljudi u tvom životu. Kad ode, gubiš ljubimca i svjedoka svog života. Gubiš i ritam: ustajanje, šetnje, hranjenje, večernji ritual. Odjednom u danu zjape praznine u koje uvijek iznova upadaš.
Često je tu još nešto čega nema u žalovanju za ljudima: odluka. Mnogi od nas sami su morali odrediti trenutak. Osjećaj da si okončao život bića koje ti je vjerovalo teško je nositi. Čak i kada je odluka bila ispravna. Upravo zato što je bila ispravna.
Tuga koju nitko ne shvaća ozbiljno
„Bio je samo pas.“ Tko je čuo tu rečenicu, zna kako boli. Za tu tugu nema posebnog dopusta, na policama nema čestitki sućuti, gotovo ni rituala. Očekuje se da u ponedjeljak opet normalno funkcioniraš. Zbog toga je mnogo teže jer se sramiš svojih osjećaja.
Zato odmah: tvoja je tuga opravdana. Nije pretjerana, djetinjasta ni znak da nemaš svoj život pod kontrolom. Ona je cijena odnosa koji te svakog dana činio sretnim.
Što pomaže u prvim tjednima
- Ne pospremaj odmah. Zdjela, ležaj, povodac kod vrata. Nekima trebaju još tjednima, drugi ih uklone prvi dan. Oboje je u redu. Učini to kada budeš spreman, a ne kada drugi očekuju.
- Ipak pođi u šetnju. Mnogi kažu da je šetnja bez psa nepodnošljiva i da istodobno pomaže. Tijelo poznaje put. Katkad je lakše plakati vani nego kod kuće.
- Pričaj. Pronađi ljude koji razumiju. Druge vlasnike pasa, forum, prijatelja koji je i sam tugovao. Pričaj priče, čak i smiješne. O danu kada je ukrao pečenje. O onome s ježem.
- Izgovori osjećaj krivnje. Gotovo ga svatko nosi. Prekasno veterinaru, prerana odluka, nisi bio uz njega. Reci to naglas. Često krivnja popusti kada je čuješ i shvatiš da si postupio iz ljubavi.
- Uključi djecu. Djeca tuguju drukčije, često u valovima, s igrom između njih. Reci istinu jednostavnim riječima. Bez „zaspao je“, jer to stvara strah od spavanja. Neka nacrtaju sliku, zapale svijeću, napišu pismo.
Dugin most
Slika Duginog mosta na kojem nas čekaju naše životinje nekima je kič, mnogima utjeha. Potječe iz pjesme čije podrijetlo nije sasvim razjašnjeno, a tijekom godina postala je zajednički jezik ljudi koji tuguju. Ako ti pomaže, osloni se na nju. Ako ne, ne treba ti druga slika. Dovoljno je što je bio tu.
Uspomene koje ostaju
Jednom, najčešće nakon nekoliko tjedana, katkad mjeseci, dođe dan kada pogledaš fotografiju i prvi se put nasmiješiš umjesto da zaplačeš. Tada uspomene počinju tješiti. Mnogi tada požele nešto trajno: album, sliku na zidu, otisak šape koji je napravio veterinar.
Portret prema staroj fotografiji jedna je mogućnost. Dovoljna je fotografija mobitelom, ali lice treba biti oštro. Ako je fotografija stara ili mala, ipak pokušaj: pošalji nam je, iskreno ćemo reći što možemo napraviti i vidjet ćeš rezultat prije tiska. Motiv prilagođavamo dok ne budeš zadovoljan. Bez pritiska i tek kada ti to poželiš.
Kad dođe vrijeme: slika u drvenom okviru na zidu djeluje mirnije od sjajnog otiska, a kod slike za uspomenu često je baš to važno. Portreti pasa dostupni su i kao plakat, na platnu i akrilnom staklu.
Novi pas?
Pitanje stiže ranije nego što misliš, često od drugih. Ne postoji pravi vremenski razmak. Nekima trebaju godine, neki nakon nekoliko tjedana uzmu novog psa jer kuća bez psa za njih nije dom. Novi pas bit će drukčiji. Neće zamijeniti prethodnog i to mu nije zadatak. Dobit će vlastito poglavlje.
Ako si upravo usred toga: postat će lakše. Nećeš ga zaboraviti; s vremenom ćeš uz prazninu sve više osjećati i njegovu prisutnost. U načinu na koji govoriš o psima. U pogledu koji uputiš svakom labradoru na ulici. Oblikovao te. To ostaje.
Za uspomenu: Spomen-slika na drvu.
Ako s tobom živi još jedan stariji pas, na našoj Stranici s knjigama pronaći ćeš „Alter Hund, gute Jahre“ (knjiga na njemačkom jeziku), o kasnijim zajedničkim godinama.
Pročitaj i
- Pokloni portret ljubimca: način da sačuvaš uspomenu
- Stariji pas, nova pravila: kako lijepo provesti vrijeme koje prethodi oproštaju
- Fotografiraj psa sam: dok još ima vremena za fotografije
